Ej ljudi....ovaj blog je napravljen bezveze, ali ima razloga...
Još jedan blog je u "igri" na kojem pišem sve! Za njega znaju
samo moji bližnji...također zbog određenih razloga...
To bi bilo to...pozdrav!
| srpanj, 2006 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog je napravljen bezveze
Što još reći?
Vrijedi li išta?
Život je pun razočaranja..
That's just the way it is..
Pomirila sam se s tim..
Znam da je tako..
Jednostavno je tako..
Ali uvijek nakon kiše dolazi sunce..
Naučiš se radovati malim stvarima u životu..
Smiješak ti se vrati na lice..
Još ti nedostaje..
Ali svakim danom sve manje i manje..
Kad ga vidiš srce jednostavno poludi..
Opet se pojave leptirići..
Želiš samo njega..
A onda se vratiš u stvarnost..
Nešto te zaboli..
I shvatiš da je kraj..
I tako iz dana u dan..
Prijatelji me čine sretnom..
Uz njih mogu sve..
Oni su moja snaga.. vjera.. ljubav..
Jednostavno najveći oslonac u životu..
Ponekad poželiš nestati..
Maknuti se od svih..
Ali oni su uvijek tu.. u srcu..
Dublje od njega..
Polako se javljaju novi ljudi..
Nove simpatije..
Ali to nije to..
Jednostvano nije..
Ono pravo se sastoji od malih stvari..
Nečega čega zapravo mrziš..
A poslije ti baš to nedostaje..
Jednostavno ga ne možeš mrziti..
Iako znaš da bi trebao..
Ali ne ide..
Ponekad je srce jače od pameti..
Odvuće te u zemlju snova..
U zemlju nade..
I onda još uvijek vjeruješ..
A to najviše boli..
Kada vjeruješ da još nije gotovo..
I svakim danom se nadaš..
A u sebi znaš da je uzaludno..
Treba krenuti dalje..
Bol je tako jaka..
Znaš da će ti neko vrijeme još lutati mislima..
A onda nestati kao sjena..
Doći će ti još samo povremeno..
Njegov lik će ti se prikazati pred očima..
Možda ćeš prošaptati.. nedostaješ mi..
Možda ćeš to i misliti..
I onda opet zaboraviti..
Ali ono što ste imali će ti zauvijek ostati u sjećanju..
U tebi.. skriveno.. duboko o srcu..
Svi lijepi trenuci..
Skriveni pogledi.. slatke riječi..
Ponekad ti se čini kao da to nikada nije ni postojalo..
Da je bilo samo san..
Zar je njemu to tako lako zaboraviti?
Kako nekome može biti tako lako skrivati istinu?
I dalje misliš na njega..
I pišeš glupe stihove..
I dosta ti je svega..
A znaš da si bolje nego prije..
Znaš da će bit dobro..
Ali nada ne vene..
Nikada..
Jednostavno nikada..
